poljubiti
Serbo-Croatian
Etymology
Inherited from Proto-Slavic *poľubiti. Compare Czech políbit.
Pronunciation
- IPA(key): /poʎǔːbiti/
- Hyphenation: po‧lju‧bi‧ti
Conjugation
Conjugation of poljubiti
| Infinitive: poljubiti | Present verbal adverb: — | Past verbal adverb: poljúbīvši | Verbal noun: — | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Number | Singular | Plural | |||||
| Person | 1st | 2nd | 3rd | 1st | 2nd | 3rd | |
| Verbal forms | ja | ti | on / ona / ono | mi | vi | oni / one / ona | |
| Present | poljubim | poljubiš | poljubi | poljubimo | poljubite | poljube | |
| Future | Future I | poljubit ću1 poljubiću |
poljubit ćeš1 poljubićeš |
poljubit će1 poljubiće |
poljubit ćemo1 poljubićemo |
poljubit ćete1 poljubićete |
poljubit će1 poljubiće |
| Future II | bȕdēm poljubio2 | bȕdēš poljubio2 | bȕdē poljubio2 | bȕdēmo poljubili2 | bȕdēte poljubili2 | bȕdū poljubili2 | |
| Past | Perfect | poljubio sam2 | poljubio si2 | poljubio je2 | poljubili smo2 | poljubili ste2 | poljubili su2 |
| Pluperfect3 | bȉo sam poljubio2 | bȉo si poljubio2 | bȉo je poljubio2 | bíli smo poljubili2 | bíli ste poljubili2 | bíli su poljubili2 | |
| Aorist | poljubih | poljubi | poljubi | poljubismo | poljubiste | poljubiše | |
| Conditional I | poljubio bih2 | poljubio bi2 | poljubio bi2 | poljubili bismo2 | poljubili biste2 | poljubili bi2 | |
| Conditional II4 | bȉo bih poljubio2 | bȉo bi poljubio2 | bȉo bi poljubio2 | bíli bismo poljubili2 | bíli biste poljubili2 | bíli bi poljubili2 | |
| Imperative | — | poljubi | — | poljubimo | poljubite | — | |
| Active past participle | poljubio m / poljubila f / poljubilo n | poljubili m / poljubile f / poljubila n | |||||
| Passive past participle | poljubljen m / poljubljena f / poljubljeno n | poljubljeni m / poljubljene f / poljubljena n | |||||
| 1 Croatian spelling: others omit the infinitive suffix completely and bind the clitic. 2 For masculine nouns; a feminine or neuter agent would use the feminine and neuter gender forms of the active past participle and auxiliary verb, respectively. 3 Often replaced by the past perfect in colloquial speech, i.e. the auxiliary verb biti (to be) is routinely dropped. 4 Often replaced by the conditional I in colloquial speech, i.e. the auxiliary verb biti (to be) is routinely dropped.
| |||||||
Slovene
Etymology
From Proto-Slavic *poľubiti.
Pronunciation
- IPA(key): /pɔljubìːti/, /pɔljubíːti/, /pɔljùːbiti/, /pɔljúːbiti/
- Hyphenation: po‧lju‧bi‧ti
Inflection
| -iti -im | ||||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| infinitive | poljubīti, poljūbiti | |||||
| 1st singular | poljūbim | |||||
| infinitive | poljubīti, poljūbiti | poljūbit | ||||
| supine | poljūbit | |||||
| verbal noun | — | |||||
| participle | converb | |||||
| present | — | — | ||||
| past | poljūbljen | poljubȋvši | ||||
| l-participle | masculine | feminine | neuter | |||
| singular | poljūbił | poljubȋla | poljubílo | |||
| dual | poljubíla | poljubíli | poljubíli | |||
| plural | poljubíli | poljubíle | poljubíla | |||
| present | imperative | |||||
| 1st singular | poljūbim | — | ||||
| 2nd singular | poljūbiš | poljūbi | ||||
| 3rd singular | poljūbi | — | ||||
| 1st dual | poljūbiva | poljūbiva, poljubȋva | ||||
| 2nd dual | poljūbita | poljūbita, poljubȋta | ||||
| 3rd dual | poljūbita | — | ||||
| 1st plural | poljūbimo | poljūbimo, poljubȋmo | ||||
| 2nd plural | poljūbite | poljūbite, poljubȋte | ||||
| 3rd plural | poljūbijo | — | ||||
Derived terms
Further reading
- “poljubiti”, in Slovarji Inštituta za slovenski jezik Frana Ramovša ZRC SAZU, portal Fran
This article is issued from Wiktionary. The text is licensed under Creative Commons - Attribution - Sharealike. Additional terms may apply for the media files.